Posjet članova Ogranka Memorijalnom centru Podunavskih Švaba
u Valpovu, 22. lipnja 2010. godine
 

...........U svibnju ove, 2010 godine, otvoren je u Valpovu Memorijalni centar Podunavskih Švaba, jedini u istočnom dijelu Evrope. Otvaranju su osim mnogih uzvanika iz javnog i političkog života bili pozvani i svi članovi  Ogranaka Podunavskih Švaba iz cijele Hrvatske. Bilo je svečano, kako i priliči jednom takvom događaju, bilo je mnogo sudionika, no vrijeme nas i nije baš 'poslužilo', padala je kiša, pa mnogi od nas nisu mogli vidjeti i prikaz prigodnog filma pod naslovom:

'PODUNAVSKE ŠVABE U HRVATSKOJ,
OD ULMSKE KUTIJE DO MEMORIJALNOG CENTRA'

...........Zato smo se na jednom od sastanka našeg IO-a dogovorili da ćemo slijedeći mjesec ponovo otići u Valpovo, tako je i bilo, no ni ovaj put nismo imali sreće s vremenom, cijelo vrijeme je padala kiša. Unatoč tome, ništa nije moglo narušiti onaj svečani osjećaj i emocije koje smo osjećali u svojim srcima dok smo gledali ranije spomenuti, tridesetak minuta dugački film o dolasku naših predaka na ove prostore. Za svaku je pohvalu činjenica kako su se oni brzo prilagodili ovim krajevima, a nadasve njihova predanost radu, obitelji, vjeri, te kulturi koju su njegovali, ne vrijeđajući ničije običaje.
...........Završetkom II svjetskog rata, 1945. godine, kada je počelo njihovo protjerivanje od strane onih koji su sjećali neosnovanu mržnju prema najbrojnijoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Ne možemo a da se ne upitamo zašto je moralo tako biti? Gledajući taj film popraćen ugodnim glasom naratora, gosp. Vladimira Hama, imala sam osjećaj da su ta prognana djeca, starci i žene, kao i ljudi koji nikome nisu naudili, oko nas. Uvjerena sam da su se i svi oko mene tako osjećali, jer smo vrlo emotivno proživljavali sve ono što se nizalo na ekranu.
...........Preporučujem svim ljudima dobre volje da nađu vremena i pogledaju taj film, a naročito mlađem naraštaju kako bi vidjeli patnje i stradanja onih koji su nastradali samo zato jer su bili pripadnici naroda koji je izgubio rat. Nisu vjerovali da će se nad njima izvršiti takva odmazda jer su osjećali da imaju mirnu savjest, pa su ostali na svojim ognjištima. Nova vlast je osjećala svoju nadmoć primjenjujući brutalnu silu nad onima koji nisu pružali otpor.
...........No, dolaskom demokracije i istina je došla na vidjelo, i dobro je da je to tako, jer uvijek moramo vjerovati u Boga, Božju providnost i bolje sutra!
 
Eleonora, Nada Švarcmajer
  
         
 

 

 

 

 

NASLOVNICA